Paradajz je jedna od najraširenijih povrtnih kultura. Konzumira se kao svježa, kuhana pa i konzervirana u svim mogućim oblicima.

Energetska vrijednost joj je (obzirom da sadrži preko 90 % vode vrlo mala) oko 115 kJ/100 g, no visoka je njezina vrijednost što se tiče vitamina i mineralnih tvari. Po sadržaju vitamina C neznatno zaostaje za limunom – 23 mg/100 g. Nadalje sadrži znatne količine karotina (provitamin A), vitamina B grupe, vitamine E, K i PP. Od mineralnih tvari sadrži znatnu količinu soli kalija – do 300 mg/100 g, natrija magnezija, kalcija, željeza i niz mikroelemenata kao bakra, mangana, bora, kobalta, nikla i radija. Smatra se da je po sadržaju bakra jedna od najbogatijih biljki a po sadržaju željeza nadmašuje mnoge namirnice.

Postoji bezbroj sorti, ovisno o uzrastu biljke, boji ploda (crvena, žuta), otpornosti ploda na transport, svojstvima ploda i sl.

Uzgaja se pomoću sadnica. Prilikom sijanja u supstrat. potrebno je supstrat tretirati sa nekim fungicidom (“Kaptanom”, “Radacinebom”), kako bi se spriječio napad crne pjegavosti, trulež korijena i plamenjače, kojima je paradajz dosta podložan. Kada biljkama naraste prvi pravi list treba ih rasaditi (pincirati) u čašice i to nešto dublje nego što su izrasle, jer se time dobiju jači korjenčići. Nakon prestanka opasnosti od mrazeva, presade se na gredicu na razmak 100 x 80 cm. Traži dobro pognojenu, procjednu humusnu zemlju sa visokim sadržajem vlage. Lega mora biti sunčana. Biljka je osjetljiva na dugotrajne kiše, pa se za zaštitu danas primjenjuju prozračne navlake za čitavu biljku, koje štite i od nametnika a stvaraju i pogodnu mikroklimu.

Plamenjača: Za zaštitu od plamenjače, rajčicu treba prskati, preventivno već od pojave prva 4 lista a pogotovo u fazi prve cvatnje kontaktnim fungicidima na bazi bakra, kao “Champion” , “Champ”, “Cuprablau Z”, kombinacijom bakra sa organskim fungicidima kao “Cupramix”, “Bakreni antrakol”, “Bakreni dithan” ili organskim fungicidima kao “Cineb”, “Polyram DF”, “Antrakol”, “Chromoneb”, “Dithan M-45” “Rado-cineb”. U razdoblju vrlo toplog i vlažnog vremena, kada su pojačani uvjeti za razvoj plamenjače, prskanje treba obavljati svakih 5 – 6 dana.

Kada je došlo već do oboljenja, treba prskati sistemskim fungicidima kao “Ridomil – MZ”, “Ridomil – bakar” “Ridomil – plus”, “Galben – M” i “Galben -Cu”.

Pepelnica: Za zaštitu od sive plijesni upotrebljava se “Melody Duo WP”.

Važno je voditi računa o karenci.
Vrlo je praktičan fungicid “Quadris” , koji isto-vremeno štiti od plamenjače i pepelnice. No kod njegove primjene moramo voditi računa, da se nakon svakog tretiranja sa Qudrisom obave slijedeća dva tretiranja sa nekim drugim preparatom, kako ne bi došlo do pojave rezistencije. Karenca iznosi tri dana.

Osim plamenjače i pepelnice, rajčica može biti napadnuta i od pauka, što se vrlo često događa za jakih suša u maju, junu i početkom jula. Na licu listova pojave se bjelkaste manje ili veće pjege, a na njihovu naličju je vidljiva fina sivkastobijela pređa u kojoj se nalaze paukovi, njihove ličinke i jaja. Listovi izgledaju kao mramorirani. Listovi kasnije postaju bjeličasti te se posuše. Sa osušenih listova, pauk se seli prema vrhu biljke na mlade listove. Odrasli pauk, kojeg nazivaju još koprivina grinja, nježne je građe, ovalna poluprozirna, žućkasto-zelenkasta tijela, dužine oko 1 mm. Slične su i ličinke.

Napad pauka se vrlo lako razlikuje od zaraze plamenjače, kod koje se na licu listova pojave okrugle, svjetlozelenkaste pjege, koje im daju mozaični izgled. One postupno rastu i postaju uglate, jer ne prelaze nervaturu lista. Na naličju lista je na mjestu pjega vidljiv tamnosivi mašak. Kako zaraza napreduje, pjega je sve više i one postaju starenjem žutosmeđe. Zaraženi listovi se suše i lako lome. Plodovi su sitni i izobličeni.

Pauk se suzbija primjenom insekto-akaricida kontaktnog djelovanja “Meothrin 10 FL” ili “Danirun 11 EC” sa karencom od četiri dana i “Talstar 10 EC” sa karencom od sedam dana. Od postojećih akaricida ima dozvolu i za krastavce samo “Apolo 50 SC”, koji djeluje na ličinke, sa karencom od sedam dana.

Vršna trulež: Posebni problem predstavlja neparazitsko oboljenje rajčice, tzv. vršna trulež.

Do pojave vršne truleži dolazi uslijed manjka kalcija u plodovima i to kada količina kalcija, obzirom na suhu tvar, padne ispod 0,25 %. Do pomanjkanja kalcija može doći:

– uslijed pomanjkanja kalcija u tlu, no to je vrlo rijetko. Češći je uzrok višak kalija u tlu, koji sprječava apsorpciju kalcija. U tom smislu je preporučljivo rajčicu saditi na nekom drugom mjestu. Do pojave viška kalija može doći i od suvišne primjene NPK mineralnih gnojiva sa visokim sadržajem kalija.
– nesposobnosti apsorpcije kalcija od same biljke. U jako sušnim periodima može doći i do preraspodjele kalcija u samoj biljci i to u korist povećanja kalcija u lisnoj masi na račun kalcija u plodovima. Količina kalcija je i inače veća u listovima nego u plodovima.

Pomoć u sprečavanju vršne truleži jest dodavanje biljci kalcija preko lišća. Biljke treba prskati 0,3% otopinom kalcijevog nitrata (Ca(NO3)2 ) ili nekim od specijalnih folijarnih gnojiva sa povećanom količinom kalcija kao što su: ¨Fertina Ca specijal˝, ˝Calciogreen 34˝, ˝Kalagreen – Ca˝ i druga.

Prskanje treba obaviti neposredno nakon prve cvatnje i kasnije još do dva prskanja u razmaku 10 do 12 dana.

www.bios.ba